2022-03-21 10:10:06

PROJEKT „TIKVEŠKA ŠUMA“

ŽIVOTINJSKI SVIJET ŠUME

TERENSKA NASTAVA U TIKVEŠKOJ ŠUMI

U sklopu školskog projekta „Tikveška šuma“ učenici 2.a i 2.b razreda  s učiteljicom Dunjom Kufner posjetili su dio šume u hrvatskom Podunavlju poznate pod nazivom Tikveška šuma.

U ostvarivanju i planu provedbe terenske nastave pridružile su nam se knjižničarka Ivana Norac i učiteljica Dejana Cvitan kao sudionice projekta, voditeljice web stranice projekta i fotografkinje terenske nastave, te nam se pridružila gospođa Jelena Budimir, majka jednog od učenika.

Cilj terenske nastave bio je zadovoljiti dječji interes za različitim vrstama šumskih životinja koje obitavaju u nizinskim, listopadnim šumama te omogućiti djeci stjecanje određenih znanja i predodžbi o životu šumskih životinja, njihovim navikama, karakteristikama i osobitostima, prehrani, brizi o njima i šumi kao njihovu staništu. Provedenim smo aktivnostima kod učenika potaknuli želju za učenjem i istraživanjem, upoznavanjem i usvajanjem novih pojmova (nazivi vrsta životinja, vrste i nazivi staništa, hranilište, gat, hranilice, vrste hrane za životinje, hrast lužnjak i sl.). Tijekom posjeta šumi imali smo stručnu podršku i vodstvo djelatnika šumarije Matije Balekića i Darija Šimunova.

Cilj terenske nastave bio je zadovoljiti dječji interes za različitim vrstama šumskih životinja koje obitavaju u nizinskim, listopadnim šumama te omogućiti djeci stjecanje određenih znanja i predodžbi o životu šumskih životinja, njihovim navikama, karakteristikama i osobitostima, prehrani, brizi o njima i šumi kao njihovu staništu. Provedenim smo aktivnostima kod učenika potaknuli želju za učenjem i istraživanjem, upoznavanjem i usvajanjem novih pojmova (nazivi vrsta životinja, vrste i nazivi staništa, hranilište, gat, hranilice, vrste hrane za životinje, hrast lužnjak i sl.). Tijekom posjeta šumi imali smo stručnu podršku i vodstvo djelatnika šumarije Matije Balekića i Darija Šimunova.

Saznali smo kako je povijest ovog područja povezana s upravljanjem i gospodarenjem prirodnim resursima o čemu postoji povijesna dokumentacija od 1697. godine kada je posjed za iskazane zasluge dodijeljen princu Eugenu Savojskom od cara Leopolda I.

Kopački rit je najvrjedniji zoološki rezervat u Hrvatskoj i najveće rastilište i mrijestilište ribe u ovom dijelu Europe. Dom je za više od 2300 bioloških vrsta. Ovo je mjesto na kojemu je Dunav podijelio svoje vode s jezerima, barama i ritovima. U naplavnim poljima raste bijela vrba i hrast lužnjak koji zajedno s ostalim biljnim vrstama čine prekrasnu listopadnu šumu hrasta lužnjaka.

Radoje Ljubojević, lovac, djed našega Tea, ispričao nam je mnoge zanimljivosti i priče o životinjama šume.

Obični jelen je najveća životinja na području Parka prirode i šume. Naučili smo da se ženka zove košuta, a mladunče je jelensko tele. Nešto manji su srndać i srna te njihovo mlado, lane.

Ženke formiraju veća krda dok mužjaci žive sami ili u manjim skupinama. Hrane se različitom travom, lišćem, mladicama grmlja i drveća, a zimi znaju guliti koru drveća.

Naučili smo kako šumari, lovci i lovočuvari čuvaju i vode brigu o njima. U gatu, mjestu u šumi za hranjenje divljači, vidjeli smo i naučili razlikovati vrste hranilica te vrste hrane koje šumari donose životinjama. Donijeli smo mrkve koju smo stavili u hranilicu.

Za divlje svinje smo na tlu ostavili orahe i lješnjake koje smo prošle jeseni prikupili u našem školskom parku. Saznali smo kako je nužno voditi brigu o ranjenim i bolesnim životinjama te smo vidjeli da za njih postoje drvene hranilice - hvatalice. U njih se „ulovi“ životinja te joj se pruži pomoć veterinara ukoliko joj je pomoć potrebna.

Šumari su strpljivo slušali naša pitanja te su odgovarali na njih. Sve nam je bilo zanimljivo, a posebno što su nam posudili svoje dalekozore kroz koje smo neprestano promatrali šumu u nadi da ćemo ugledati neku životinju.

U dolasku smo vidjeli labudove, sive i bijele čaplje te manje krdo srna na rubu šume. U hranilištu smo vidjeli brojne tragove što nam je dodatno zainteresiralo maštu.

Saznali smo kako u šumi obitavaju brojne vrste manjih zvijeri: čagljevi, lisice, kune zlatice i kune bjelice, lasice, glodavci poput vjeverice i puha. U šumi svoje jazbine kopaju jazavci.

U poplavnom dijelu šume žive vidre i europski dabrovi te brojni vodozemci i gmazovi od kojih je najčešća zmija bjelouška. Na obalama se mogu pronaći školjke kopačevske lisavke, koje su endemska podvrsta Kopačkoga rita.

Orao štekavac je najveća ptica grabljivica ovoga područja. Za razliku od drugih grabljivica, ženka je veća od mužjaka, a kako se glasaju prodornim štektanjem po toj su osobini i dobili ime.

Lovci i šumari promatraju životinje sa tzv. „čeka“ na sigurnoj udaljenosti, jer životinje imaju jako dobro razvijena osjetila njuha, vida i sluha.

Naučili smo da lovci ne ubijaju životinje nego se sezonski događa odstrel određene vrste radi osiguravanja brojnosti vrsta u staništu.

Odjeća i obuća šumara je smeđe i zelene boje kako bi se mogli uklopiti u šumski okoliš.

U prirodi se treba ponašati odgovorno te se ne smije ostavljati smeće. Posebno treba obratiti pozornost na ne uznemiravanje životinja bukom.

U šumi je zabranjeno ložiti vatru jer vrlo brzo može doći do požara.

Uživali smo okruženi ljepotom i tišinom šume. Hrastovi lužnjaci su stari oko 140 godina i mnogi imaju ožiljke gelera iz II. svjetskog rata. U prosjeku su promjera 2,5 metra, a najviši primjerci narastu i do 50 metara visine. Drvo hrasta je iznimno cijenjeno te se od njega izrađuje namještaj, parket te burad za vino. Hrast lužnjak je iznimno važan za gospodarstvo i eko sustav Baranje. Saznali smo da za vegetacijskog razdoblja po jednom hektaru hrast troši nekoliko tisuća tona vode koje ispušta u zrak i time vlagom obogaćuje sav biljni pokrov šume.

Posjet smo završili u lovačkoj kući Zlatna greda gdje su nas naši domaćini počastili ručkom.

Zahvaljujemo im se na tome.

Na kraju možemo zaključiti kako su šume dio našeg života na više načina i mi toga često nismo ni svjesni.

Kada popijemo čašu vode, napišemo rečenicu u svoju bilježnicu, uzmemo lijek ili gradimo kuću, ne razmišljamo kako je svaka od tih radnji na neki način povezana sa šumom.

Šume su krhak ekosustav, a njihovo održivo upravljanje i korištenje ključni su za borbu protiv klimatskih promjena. Svaka i najmanja jedinka u šumi neophodna je karika u lancu života na našem planetu.

Sretni smo i zadovoljni jer smo svojim radom i istraživanjem u ovom projektu doprinijeli podizanju svijesti o važnosti šume, naše Tikveške šume.

FOTOGRAFIJE

Napisala: Dunja Kufner


Osnovna škola Kneževi Vinogradi